Ilija Jakovljević rođen je u Mostaru 21.10.1898. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađa u Mostaru, zatim u Sarajevu završava sedmi i osmi razred gimnazije te studij prava u Zagrebu gdje je doktorirao i vodio samostalni odvjetnički ured.
Njegovi književni, društveni i politički pogledi izrasli su iz krščanskog osjećaja života. Smatrao je da književnost treba biti jedinstvo istine, dobrote ljepote, ali umjetnička sloboda ne smije biti okrnjena ideološkim tendencijama. Svoja stajališta o smislu i zadaćama književnosti i književnika objavio je u više teorijskih članaka o književnosti Surađuje u više listova i časopisa, urednik je časopisa „Suvremenik“ te predsjednik Društva hrvatskih književnika. Za njegova života objavljene su mu dvije zbirke pripovijedaka „Zavičaj“ i „Hercegovke“, dva romana „Na raskrsnici“ i „U mraku“, te dvije zbirke lirike „Otrov uspomena“ i „Lirika nevremena“. Knjiga memoara „Konclogor na Savi“ objavljena je 1999. godine.
U ustaškom logoru Stara Gradiška zatočen je od 13.10.1941. do 23.12.1942., u partizane odlazi 21.9.1944. godine. Nakon rata nastavlja odvjetnički posao da bi 1948. bio uhićen. Umro je u Zagrebu, u zatvoru, 28.10.1948., a njegova smrt do danas nije rasvijetljena.
